Odgovor

Kao prvo, molite Uzvišenog Allaha da je uputi. On na pravi put upućuje koga On hoće. Allah se obraća Poslaniku i kaže: "Ti doista, ne možeš uputiti na pravi put onog koga bi ti volio da uputiš. Allah ukazuje na pravi put kome On hoće. On dobro zna one koji će pravim putem poći." (El-Kasas, 56)
Ovim ajetom želi se reci da bez obzira koliko mi voljeli da odredena osoba bude upucena, ona nece biti upucena dokle god se ne smiluje Uzviseni Allah. Sjetimo se Nuha a.s. i njegova sina, Ibrahima i njegova oca idr. Oni su jako zeljeli da Allah uputi sina i oca, medutim uputa im nije dosla. Mi nismo kompetentni za uputu, ali jesmo kompetentni za cinjenje dove i usmjeravanje. Pored dove, trudit ces se da na najbolji moguci nacin budes
zivi uzor i pronosioc Allahove rijeci, da svojim licnim primjerom pokazes
kako izgleda uzorit vjernik. U isto vrijeme ces joj pokazati da ti je stalo do nje kao i do njene upute. Ta, ona ce ti mozda biti suprugom, a ne moze se svako izabrati za suprugu.
Ukazi joj na neke islamske casopise i knjige te islamske web sajtove. Uputi je na drustvo vjernica, neka se sa njima druzi. Ummet i nasa zajednica u Bosni su u velikoj potrebi za osvijescenim djevojkama buducim majkama.
Nadamo se da ce uz vase dove, savjete, usmjeravanja i literaturu uspjeti da shvati da vjera nije samo vjerovanje srcem vec i izrazavanje jezikom i praktikovanje djelom. Ove tri komponente su sastavni dio vjere. Ako sve nabrojano ne bude dovelo do zeljenog rezultata, bit cete u situaciji da joj date ultimatum; ili vjera ili razdvajanje. Ukoliko bude postojala iskrena ljubav sa njene strane, ona ce pristati na to da bude vjernica, pa makar to u pocetku bilo  i radi vas. Vremenom ce ona ako Bog da postati iskrena i prava muminka.

Pitanje 2

Javljam se iz Sarajeva i zanima me da li bi mi Hafiz mogao da odgovori na pitanje zikra poslije namaza.. tj. namaskog zikra po pitanju hanefijske pravne škole. Mnogo je literature koju sam čitao, ali nigdje nisam mogao da na|em a da je potkrijepljeno dokazima iz sunneta?Da vas Allah nagradi unaprijed!

Odgovor

Pitanje zikra poslije namaza je jasno kako po hanefijskom tako i po drugim mezhebima. Zikr se cini poslije farz-namaza. Nakon sto bi predao selam Poslanik s.a.v.s. bi tri puta izgovorio "estagfirullah", a potom proucio:"Allahumme entes-selamu ve minkes-selamu tebarekte ja zel-dželali vel-ikram.' Potom bi rekao: "La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej'in kadir. La havle ve la kuvvete illa
billah ve la na'budu illa ijjahu, ehlen-ni'meti vel-fadli ves-senail-haseni, la ilahe illellahu muhlisine lehud-dine ve lev kerihel-kafirun. Allahumme la mani'a lima e'atajte ve la mu'tije lima mena'te ve la jenfe'u zel-dzeddi minkel-dzeddu."
Nakon toga bi proucio 33x subhanellah, 33x el-hamdu lillahi, 33x Allahu ekber, nakon čega bi namirujući na broj 100 rekao: "La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej'in kadir."
Poslanik s.a.v.s. je rekao: "Ko na kraju svakog propisanog (farz) namaza prouči ajetul-kursijju bit će u Allahovoj zaštiti sve do narednog namaza." Nakon proučene ajetul-kursijje (285. ajet, sura El-Bekara) ustaje se iklanja sunnet ukoliko ga ima, a ukoliko ga nema, s ovim je namaz završen.Postoje i hadisi koji govore o tome da je Poslanik s.a.v.s. preporučivao da se poslije ovog zikra prouče i sure: el-ihlas, el-felek, i en-nas. Ukbe b. Amir kaže: "Naredio mi je Poslanik s.a.v.s. da na kraju svakog namaza učim
sure el-ihlas, el-felek, i en-nas."
Postoje i dodatni zikrovi koji se uče poslije odre|enih namaza, ali to nije predmet našeg sadašnjeg odgovora. Nije zabilježen ni jedan pouzdan i jasan rivajet da je Allahov Poslanik
s.a.v.s. učio sa ashabima zajednički džematski zikr, niti bilo ko iz najboljih generacija ili uleme kroz dugi niz stoljeća. Džematski zikr kakav je kod nas uveden nije praksa hanefijske pravne škole. Uveden je u godinama slabosti islamskog ummeta kada se umanjio broj učenjaka. Dio ovih zikrova su djela i riječi ljudi, a nisu kao takvi spomenuti u ispravnim
šeriatsko-pravnim izvorima. Time se zapostavlja sunnet Allahova Poslanika koji je prenesen u vjerodostojnim zbirkama hadisa. A onaj ko je zakasnio na prvi i drugi rekat farza biva ometan od strane mujezina koji na glas izgovara zikr.
Zikr čini svako za sebe i u sebi kako bi što skrušenije njime dozivao Uzvišenog Allaha. U brzom i takmičarskom izgovaranju riječi subhanellah, el-hamdu lillah i Allahu ekber, kako je kod nas uvriježeno, se ne može doživjeti zikr.  Uzvišeni Allah je rekao: "Moli se ponizno i u sebiGospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole." (El-E'araf,55).
A Allah najbolje zna

Pitanje 3

Moje pitanje je: [ta je sa pušenjem? Odgovor bi mogao biti opširan ako mi se odgovori onako kako bih želio, i kako bih jedino bio mirna srca. Barem se nadam da ću biti mirniji. Inšaallh. Cijenjena braćo koji odgovarate na pitanja, molio bih da mi se da odgovor na pitanje pod ovim uslovima:
- treba mi odgovor uzevši u obzir razloge "razilaženja uleme",
- uzevši u obzir mezhebske razlike u pristupu konkretnoj problematici,
- uzevši u obzir činjenicu da mnogi članovi uleme koja tvrdi da je pušenje
mekruh i sami su pušači,
- pokušaj objašnjenja zašto nije nedvosmisleno upozoreno u Kur'anu na taj
porok,
- kako ocijeniti dovodjenje konzumiranja alkohola u istu ravan sa pušenjem,

Sada konkretno za moj slučaj:

-je li opravdano ne ženiti se osobom koja puši, iako imam čvrste nijete da se upravo njome oženim, i iako nju, u ime Allaha, volim i iako sam dao čvrsto obećanje da ću s Božijom pomoći njome se oženiti,
-da li je opravdan razvod braka ako se nastavi s pušenjem poslije ženidbe, i koja su rješenja ako nije opravdan takav razvod braka. Halalite mi što postavljam ovako opširno pitanje i što tražim zahtijevan odgovor. Zaista ne želim da donesem pogrešnu odluku. Teško mi je preći preko toga grijeha, nisam siguran da bih bio u stanju živjeti sa činjenicom da
moja supruga konzumira duhan. Supruga koja će, inšaallah, svojom krvlju hraniti naše dijete. I odgajati to dijete. Svjestan sam da je ovo iskušenje. Nisma siguran da sam dovoljno snažan za to.

Dovim Allahu da Vas nagradi što se trudite da olakšate dileme mu'minima širom svijeta. Esselamu alejkum!

Odgovor

Mnogi svoje pušenje pravdaju time što u Kur'anu i Hadisu nema izravne zabrane pušenja, a zaboravljaju da se ovo zlo pojavilo 9 stoljeća nakon smrti Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i slanja Objave.
Takav je slučaj i sa brojnim drugim stvarima kojih nije bilo u vrijeme ashaba a čiji se propis ili status riješio naknadno putem općenitih tekstova ili analogijom. U svakom slučaju ne može postojati ni jedan pojam, na prvi pogled nejasnog statusa, a da ga islamski učenjaci na osnovu Kur'ana i sunneta nisu riješili. Učenjaci koji su razmatrali pitanje duhana se nisu razišli po ovom pitanju niti po ovom pitanju postoje mezhebske razlike. Od onog momenta kada se pojavio, učenjaci su zauzeli svoj stav o duhanu. Tako i borba protiv duhana u Bosni i Hercegovini ima dugu tradiciju. Još za vrijeme Turaka poduzimane su rigorozne administrativne i represivne mjere protiv pušenja ili kako se tada nazivalo "pijenje" duhana. Osnov za donošenje ovako oštrih sankcija Turske vlasti su nalazile u religijskim izvorima. Zabrana pušenja duhana izvodila se indirektno iz dva ajeta: "Ne ubijajte sami sebe. Allah je prema vama milostiv" (En-Nisa: 29) i "Ne bacajte sami sebe u propast", (El-Bekara: 195) po kojima je vjerniku zabranjeno sve ono što mu nanosi štetu i škodi zdravlju. Poznato je da su bosanske valije (guverneri pokrajina) izdavale bujruldije (naredbe) u kojima se zabranjivalo muslimanima pušenje duhana. Isto se tako znade da je Fahrudin Muhammed ^ivi - zade (šejhul - islam) za halife Murata lll (1594 - 1603) usmenom i pismenom riječju pokušavao da suzbije uživanje duhana, kao i mnogobrojne rasprave koje su u vidu fetvi pisale muftije u Islamskom svijetu i kod nas. Sultan Murat lV (1623 - 1640) kažnjavao je smrću pušače.
S obzirom na to da se duhan pojavio i u našim krajevima gotovo istovremeno sa njegovom pojavom u Istanbulu (1601), shvatljivo je da se pitanje njegove upotrebe postavljalo i me|u našim ljudima. U Bosni i Hercegovini su osim Kaimi - babe o pušenju pisali Hasan Kafi ef. Pruščak, Ibrahim Zikri, Mustafa ef. Pruščanin, hadži Ibrahim ef. Seljubac i mnogi drugi. Najmarkantniji borac protiv ovoga zla bio je šejh Hasan Kaimi - baba (umro 1691). On je spjevao i čitavu jednu pjesmu (kasidu) o štetnosti duhana. Zbog zanimljivosti njenog sadržaja donosimo samo dvije strofe iz te pjesme:
 Nuto muke tvrde, sve haljine smrde,
  Svakome se grde, usten'te se tutuna!
 I mi smo ga pili, i u smradu bili,
  Kao bogomili! Usten'te se tutuna!
Opće pravilo islamskog šeriata je da je muslimanu haram jesti ili piti bilo šta što može prouzrokovati njegovu smrt, svejedno bila ona brza ili spora, u što spadaju otrovi, ili supstance koje su štetne po zdravlje ili one koje mogu povrijediti tijelo. A čovjek nije apsolutni gospodar svoga tijela. On kao i njegovo tijelo su podre|eni vjeri. Allah, dželle šanuhu, je rekao: "...Ne bacajte se svojim rukama u propast. ^inite dobra djela. Allah voli dobročinitelje." (2:195).
A Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Ne nanosite štetu ni sebi ni drugima ".
U duhu spomenutog principa možemo utvrditi, pošto je dokazano da je upotreba duhana štetna po zdravlje, da je to haram, osobito pacijentu kome je ljekar ustanovio opasnost od pušenja. ^ak i kada to ne bi škodilo zdravlju, to je ipak bacanje novca koji nije potrošen ni u vjerske ni u svjetske svrhe. "Poslanik s.a.v.s. je zabranio bespotrebno rasipanje
dobara." (El-Buhari)
Zabrana dobiva na težini ako je pušač toliko slabog materijalnog stanja da
mu nedostaje za izdržavanje samoga sebe ili porodice.
Pušenje je zlo i u to niko ne sumnja. [to znači da je općepoznat njegov status me|u narodom. A zlo je zabranjeno riječima Uzvišenog Allaha dželle šanuhu: "Allah vam nare|uje pravednost, činjenje dobra i pomaganje bližnjih, a zabranjuje vam bestidna djela, i sve što je ZLO i nasilje"! (En-Nahl: 90)
Tako|er, niko ne sumnja da je duhan ružno djelo. Kur'an zabranjuje sve što je ružno: "..koji im ružne stvari zabranjuje.." (El-Earaf, 157)
U najmanju ruku duhan je sumnjiva stvar za koju ne postoji eksplicite dokaz o zabrani ili dozvoli. Islam je naredio da se čovjek kloni sumnjivih stvari kako ne bi zapao u haram.
To što neki učenjaci tvrde da je pušenje duhana mekruh je samo traženje izgovora za nevaljalo djelo koje oni čine. Mekruh je nešto što je poku|eno i ružno, nešto što Allahu nije drago. Zar bi vjernik činio nešto što Allahu nije drago? Konstantno činjenje mekruha je tako|er haram.

 A sada što se tiče konkretno vašeg slučaja;

I pored svega navedenog, pušenje nije dovoljan razlog za neženidbu odre|ene osobe. Pušenje ne spada u zapreke za ženidbu. Vaš je izbor hoćete li vi sa takvom osobom ući u brak, ali imajte na umu da će nastavak pušenja štetititi ne samo vašoj suprugi već i potomstvu. U koga će se djeca ugledati ako im majka bude konzumirala duhan? Ako već planirate oženiti tu djevojku, bilo bi jako dobro da joj prezentirate ove stvari o duhanu. Možda se i pokaje i ostavi to ružno djelo.
A što se tiče traženja razvoda, muškarac je slobodan da pusti ženu kada god on hoće. On će biti odgovoran ako učini nepravdu prema ženi. Ukoliko je brak jednom od supružnika (ili oboma) neizdrživi teret i nepravda koji se ni na koji drugi način ne mogu otkloniti, treba ga razvrgnuti. Razvod može, ponekad, biti grijeh kao npr. kada se razvodom nanosi šteta jednom od supružnika ili se postiže veća šteta  od koristi, ili ista šteta kolika i korist. Prema tome, vi ste griješni samo ako joj neopravdanim razvodom učiniti nepravdu. Shvatam vas i vašu poziciju, ali isto tako i vi morate shvatiti da je čistoća Islama iznad svih naših želja i prohtjeva.

Pitanje 4

@elio bih nešto više saznati o šejhovima i dervišima u BIH. Unaprijed hvala.

Odgovor

Odgovor na ovo pitanje zahtijeva mnogo vremena i prostora na web site. Pošto o ovoj temi kod nas postoji literatura, uputio bih cijenjenog pitaoca na knjigu "Sufije", autor Omer Jusuf Džumua. Ubrzo će se pojaviti knjiga pod naslovom "Enciklopedija savremenih pravaca i vjera". Dobro bi bilo pročitati i djela autora koji su i sami derviši, sufije ili pak njihovi šejhovi. Takvih ćete djela naći po našim tekijama i knjižarama. Nakon čitanja i jedne i druge knjige čitaoc će ako Bog da imati jasnu predstavu o ovoj temi.

Pitanje 5

Studiram na jednom fakultetu u Sarajevu, a na tom fakultetu ne postoji prostor za obavljanje namaza. ^esto nam predavanja traju po čitav dan, tako da namaz moramo obaviti na fakultetu. Obično se ja i jedna sestra sklonimo u neki ćošak, prostremo sedžadu i tu klanjamo. Me|utim, nekad zbog kratkoće trajanja pauze ili nečistoće, namaz moramo obaviti u cipelama. Da li je takav namaz ispravan, s obzirom da smo obuvene, i da na mjestu na kojem mi klanjamo ljudi hodaju u cipelama, a ne postoji drugi način. Da te Allah nagradi!

Odgovor


Namaz na takvim mjestima u obući je ispravan i ne postoji nikakva šerijatska zapreka. Od sunneta je ponekada klanjati u nanulama ili papučama. Analogno njima dozvoljeno je klanjati i u drugoj obući. Prenosi se da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Razlikujte se od židova, oni ne klanjaju u papučama i
mestvama." Kada je Enes b. Malik upitan da li je Poslanik klanjao u papučama, odgovorio je: "Da". Od Abdullaha b. Amra se prenosi da je rekao:
"Vidio sam Allahova Poslanika da klanja bos, a i u papučama."
Postoji još mnogo hadisa koji govore o tome da je Poslanik nekada klanjao u obući,  a nekada ne. Situacija u kakvoj se vi nalazite vam daje potpuno pravo da i vi tako radite. S tim da se mora paziti da mjesto na kome se klanja bude čisto u smislu da ne njemu nema mokraće, krvi, izmeta, ili sperme itd. Blato i prašina i njima slično se ne smatraju nečistoćom, te ne smeta ako se na takvim mjestima klanja.  Lijepo bi bilo nositi sa sobom sedžadu za klanjanje i na njoj klanjati kao što to rade neki studenti.

Pitanje 6

Imam veliku želju naučiti arapski jezik. Slušala sam ga nekoliko puta i on
mi se puno svidio. Možete li me uputiti na knjigu ili web stranicu gdje bi
mogla da naučim arapski.

Odgovor

Ne znam u kome gradu i državi živite ali bi vam toplo preporučio da se obratite nekom od brojnih islamskih centara širom Evrope radi kursa arapskog jezika. Ako ste u Bosni, postoji mnogo instituta i škola u kojim se uči arapski jezik. Ako ste u Evropi, tamo tako|er postoje arapski centri i konstantni kursevi. Najbolje je učiti jezik od ljudi kojima je on maternji.
A što se tiče web stranica oti|ite na bilo koju stranicu koja počinje sa "arabic" i naći ćete ono što tražite. Možete to učiniti i preko yahoo.com gdje postoji spisak država i sistem obrazovanja dotične države. Ako želite nešto konkretnije javite nam se opet i spomenite gdje se nalazite.

Pitanje 7

Mene, kao i moje neke prijatelje, zabrinjava tema jedenja mesa koje nije halal. U Kur'anu se spominje na nekim mjestima gdje Allah, dželle šanuhu,
govori o mesu koje nam je zabranjeno. Da li nam je grijeh ako jedemo meso, koje nije svinjetina, a za koje ne znamo da je zaklano u Allahovo ime, pošto
vlasnici prodavnica iz kojih kupujemo nisu muslimani. Ista stvar je i sa slatkišima u kojima ima nešto malo svinjske masti. S napomenom da živimo na zapadu. Da te Allah nagradi!

Odgovor

Na početku da kažemo da je zabranjena za jesti životinja koja je posvećena nekome drugome a ne Allahu, dž.š. @ivotinja koja je zaklana u ime nekoga ili
nečega drugoga, a ne u ime Allaha, je strogo zabranjena muslimanima. Ova
praksa je idolopoklonički čin, jedan vid obožavanja u kojem se ne spominje
ime Allaha, dželle šanuhu. On kaže: "Zabranjuje vam se sve.sve što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime." (El-Maide, 3) U ovom slučaju razlog zabrane je prije svega i poslije svega povezan s vjerom, da bi se sačuvala jedinost ili tewhid Uzvišenog Allaha i da bi se izbjegao širk. Izricanje Allahovog imena prilikom klanja stoke je potvrda da se život od ovog stvorenja oduzima uz dopuštenje i sa voljom njegova Stvoritelja. Ukoliko se pri tome izrekne nečije drugo ime, ova dozvola biva zloupotrebljena te se meso ovakve životinje ne smije koristiti i ono se smatra haramom.
Poslanik, s.a.v.s. je rekao: "[to pusti krv i nad čim je izgovoreno ime Allaha, dželle šanuhu, to možete jesti." (El-Buhari i dr.) "Ehli kitabije", kršćani i jevreji su narod koje je Uzvišeni Allah razdvojio od idolopoklonika time što je dozvolio njihovu hranu i ženidbu njihovim ženama. Iako su u osnovi i jedni i drugi u zabludi i u otvorenom kufru. Allah, dželle šanuhu, kaže: "Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data knjiga prije vas (jevreja i kršćana), i vaša jela su njima dozvoljena; i čestitie vjernice su vam dozvoljene, i čestite kćeri onih kojima je data knjiga prije vas..." (El-Maide, 5)
Ovaj ajet znači da mi možemo jesti njihovu hranu kao i oni našu. Možemo
jesti meso životinja koje su oni zaklali ili ulovili, a i oni mogu jesti
tako meso od nas.
Time ih Islam izuzima od ostalih politeista kada se radi o nekim društvenim
odnosima kao što su hrana i jednostrana ženidba. Riječi "jela onih kojima je data Knjiga" je generalna i odnosi se na meso, proizvode i ostalu hranu koju oni jedu. Sve ove vrste hrane su nam dozvoljene osim onoga što je samo po sebi haram u što prije svega spada svinjetina, meso uginule životinje, istekla krv itd. Jednom su imama Malika pitali da li se može jesti meso životinja zaklanih za potrebe kršćanskih svečanosti i crkava, a on je uzvratio: "Ja to mrzim, ali ne zabranjujem".
Allah nam je bezuvjetno dopustio da konzumiramo njihovu hranu. On nam je
dopustio da se ženimo njihovim ženama, što znači da je dopušteno i s njima
stupati u spolne odnose. A kada se radi o halalu i haramu, spolni odnos je
važniji od hrane. Ono što oni sa vjerskog aspekta smatraju dopuštenim, čak i kada se način klanja životinje u njihovoj vjeri razlikuje od onoga što naša vjera propisuje.
Meso uvezeno iz kršćanskih zemalja u kojima je zvanična vjera kršćanstvo ili
jevrejstvo je dozvoljeno. Meso iz komunističkih zemalja nije halal jer oni
nisu narod Knjige. Me|utim, ukoliko se na|emo u situaciji gdje imamo prodavnicu u kojoj se prodaje kršćansko meso a pored nje drugu u kojoj se prodaje meso koje je zaklao musliman, prednost ćemo svakako dati muslimanovom mesu, iako ni ono prvo nije zabranjeno. Veoma je ružno istraživati da li je neki musliman zaklao ili nije s bismillom. Sve u što nemamo uvida prilikom klanja životinje koju je zaklao musliman, bio on džahil ili griješnik, ili neko od pripadnika Knjige, halal je jesti. Poslanika su pitali: "Poslaniče, pred nas su iznijeli jelo, a mi nismo znali da li je nad njim proučena bismillah. šta da učinimo, da ga jedemo ili ne?", on je odgovorio: "Proučite bismillu i jedite."
Slatkiše u kojima se nalazi nešto malo svinjske masti treba izbjegavati
nakon što se utvrdi da su oni spravljeni na bazi svinjske masti. Sve što je
zabranjeno u velikim količinama, zabranjeno je i u malim.
Svinjska mast je sastavni dio zabrane o svinjskom mesu. Uzvišeni Allah je
zabranio svinjsko meso, a svi učenjaci se slažu da je svaki dio svinje
tako|er zabranjen.

A Allah najbolje zna.

Hfz. Mr. Senaid Zajimović